Nikola Tavelić - 50 godina svetosti, dokumentarni film

21. lipnja 2020. navršilo se 50 godina od proglašenja svetim sina hrvatskoga naroda i Crkve u Hrvata, Nikole Tavelića. Premalo je biografskih podataka, a malo je i predmetnih svjedočanstava o njemu. Što je ostalo, tko su svjedoci? Rodni Šibenik s drevnim samostanom sv. Frane, čija je crkva nacionalno svetište prvoga hrvatskog sveca, samostanski muzej u kojem se čuvaju svečeve sandale. Svjedok je zemlja bosanska u kojoj je Nikola 12 godina djelovao kao misionar i Jeruzalem u kojem je mučenički umro. Nikolino štovanje do izražaja dolazi 1889., nakon što ga je papa Lav XIII. proglasio blaženim. Tridesetih godina 20. stoljeća među vjernicima je postojao veliki zanos i velika želja da se konačno dobije jedan proglašeni svetac. Sva je pažnja bila usmjerena na tada bl. Nikolu za što se u Hrvatskoj, a pogotovo u Rimu, zauzimao blagopokojni nadbiskup zagrebački kardinal Alojzije Stepinac. Htio je da u Jeruzalemu na hrvatskog mučenika ne podsjećaju samo Jafina vrata na kojima je pogubljen te samostan na Sionu u kojemu je živio. Njegovu prisutnost htio je i u nikad ostvarenom svetištu slavenskih katoličkih naroda, no ostvareno je nešto drugo. Predvodeći svehrvatsko hodočašće u Svetu Zemlju, 25. srpnja 1937., u kapeli današnje Apostolske nuncijature u Jeruzalemu nadbiskup Stepinac posvetio je oltar tadašnjeg blaženika. U Jeruzalemu je Nikola s trojicom svoje subraće iz Francuske i Italije o svetkovini Kurban-bajrama s muslimanima htio razgovarati o "stvarima vrlo korisnim i spasonosnim za njihove duše". Pred kadijom i njegovim savjetnicima iz svojih svitaka čitali su kako njihova vjera nije istinita; da samo zakon Mojsijev i Kristov uče kako ćemo slaviti i hvaliti Boga, ljubiti bližnjega... "Vi ne vjerujete u Sina Božjega i ne primate krštenje. Dakle, prema sv. Evanđelju i prema istinitom nauku Isusa Krista kažemo da se ne možete spasiti", govorili su. Time su otvorili put osudi, do smrti. Nikola je utamničen i 14. studenoga 1391. sasječen i spaljen zajedno s trojicom subraće. Grobovi su im nepoznati, ali su imena postala slavna. Proglašenjem svetim u bazilici sv. Petra, 21. lipnja 1970., papa Pavao VI. u nazočnosti velikoga mnoštva iz Hrvatske i drugih zemalja stavio je Nikolu Tavelića pred vjernike kao zadatak, da ga prihvate, štuju i da mu se mole. Dokumentarni film sniman je u Zagrebu, u župi sv. Nikole Tavelića na Kustošiji i u crkvi sv. Antuna i samostanu Svetog Duha franjevaca konventualaca, zatim u Šibeniku, u svečevu nacionalnom svetištu i samostanu u kojem je boravio, u Bosni i Hercegovini, te u Svetoj Zemlji, s naglaskom na Jeruzalem. Snimljena je bogata arhivska građa, a zahvaljujući nositelju autorskih prava, "Kršćanskoj sadašnjosti", uvršteni su i ulomci filma kanonizacije u Rimu 1970. godine. U filmu sudjeluju kardinal Vinko Puljić, biskup Tomislav Rogić, rektor Svetišta fra Ivan Bradarić, redovnici četiriju franjevačkih provincija, jedna redovnica i svjetovne osobe.