Međimurski plesovi, emisija pučke i predajne kulture (R)

Mogu li autorske koreografije, rađene isključivo za scenu, kod lokalnog stanovništva postati shvaćene i prihvaćene kao izvorna tradicijska baština? U Međimurju se, naime, dogodilo upravo to! Naslonivši se na stariji plesni sloj kola i europskih pučkih plesova, među kojima je desetljećima dominirao čardaš, u Međimurju se, vrlo brzo nakon Drugoga svjetskog rata, kad je napokon i konačno iz mađarske prešlo pod hrvatsku državnu ingerenciju, za scenske potrebe obnovljenih folklornih društava, javlja i stvaranje potpuno novih plesova koji su, za razliku od čardaša, trebali imati hrvatsko-međimursku prepoznatljivost. Korake i pokrete iz tradicijskog repertoara njihovi autori, domaći ljudi sa sela, kombiniraju u nove cjeline i tako stvaraju nova koreografska djela, uzimajući pritom kao glazbenu podlogu već postojeće tradicijske međimurske pjesme. To, na nagovor etnomuzikologa Vinka Žganeca, sredinom 1940-ih, počinje s Jelom Pavčec (iz Preloga), a nastavlja se s Mijom Novakom (Donja Dubrava), Florijanom Andrašecom (Dekanovec) i Leonardom Žnidarićem (Nedelišće). Tijekom vremena nastajale su i druge koreografije, no ovi su plesovi u međuvremenu postali kolektivno međimursko vlasništvo i tradicija - u potpunosti su, dakle, ostvarili svrhu zbog koje su i nastali. Autor glazbe: Samuel Sacher Stručni suradnik: Vido Bagur, folklorist Narator: Aleksej Pavlovsky