Oko javnosti (1992)

Njujork, 1942. Leon Bernstein zvan The Great Bernzini (J. Pesci) radi kao slobodni fotograf za čije se fotografije sa mesta zločina otimaju svi gradski tabloidi. Tajna je njegovog uspeha što uvek prvi stiže na poprišta, čak i prije policije. Naime, Bernstein u svom vozilu ima mali radio-prijemnik kojim danonoćno prisluškuje policijske frekvencije i tako prije svih dolazi do važnih informacija. Bernstein živi vrlo povučeno sanjareći da jednog dana objavi knjigu sa svojim najboljim radovima kod izdavača H.R. Rinemana (D. Close). Međutim, kada ga vlasnica noćnog kluba Kafé Societi Kaj Levic (B. Heršej) zamoli za uslugu, njegov će se život zauvek promeniti. Kaj zatraži od Bernsteina da prati čoveka koji tvrdi da je bio partner njezina pokojnog supruga, a koji je sada želi izbaciti iz kluba. Problemi nastanu kad ga Berstein nađe ubijenog, a policija upravo njega osumnjiči za zločin. Istovremeno, za slučaj se zainteresiraju i mafijaš Farineli (R. Foronji), kao i njegov saradnik Mineto (S. Tuči)... Nema sumnje da je za filmski lik Leona Bernsteina u kriminalističkoj drami scenarist i redatelj filma Hovard Franklin (Quick Change, Larger Than Life) nadahnuće pronašao u slavnom Vegeju, fotoreporteru lista New York Daily News. Priča je omaž klasičnom filmu noar čiji su predstavnici obeležili američku kinematografiju tokom četrdesetih. Glavnu ulogu sjajno je odglumio oskarovac J. Pesci (Dobri momci, Razjareni bik), a filmsku feme fatale B. Heršej (Portret jedne dame, Udaljeni svetovi). Njihov je odnos u filmu zasigurno najbolji segment filma, jer je redatelj uspio dočarati ne samo međusobnu privlačnost i razumijevanje dvoje društvenih marginalaca, nego je kroz njihove likove efektno ocrtao i krajnje deprimirajuće doba američke povijesti uzrokovano početkom Drugog svjetskog rata koje se, barem u velegradima, nastojalo negirati hinjenim glamourom i blaziranošću. J. Pesciju i B. Hershey solidno parira dvostruki dobitnik Zlatnog globusa S. Tucci (Winchell, Conspiracy), dok su u filmu osobito vrijedni glazbeni (Mark Isham) i snimateljski (Peter Suschitzky) doprinosi Franklinovoj neonoirovskoj koncepciji kriminalističke drame.