Nikita Mihalkov (Никита Михалков), proslavljeni ruski reditelj snimao je “Sibirskog berberina” sa namerom da bude potpuno drugačiji od njegovih prethodnih, umetničkih filmova kao što su “Urga” (Урга) i “Varljivo sunce” (Утомлённые солнцем). Sniman u visokoj produkciji i vizelno zadivljujuć sa elementima melodrame i slepstik komedije “Sibirski berberin” je ruski odgovor na “Prohujalo sa vihorom” (Gone With The Wind). Dok je srce priče u “Prohujalo sa vihorom” bila vera u novo sutra Skarlet O’Hare (Scarlett O’Hara), srce priče “Sibirskog berberina” je vera u ideale Andreja Tolstoja. Da li se od ideala može živeti ili vode ka samodestrukciji pitanje je koje Mihalkov postavlja u “Sibirskom berberinu”. Naravno na to pitanje kao nijedan pravi umetnik, ne daje odgovor.
Godine 1998. kada je snimljen, film je primljen negativno od strane kritike. Od Mihalkova je očekivan još jedan “ozbiljan” film, a ne “sapunska opera” smeštena u carsku Rusiju. Kao opredeljenom monarhisti zamerali su mu i veličanje ruskog naroda i mita o neshvatljivoj ruskoj duši.