Četiri su godine prošle otkako Helboj (rađen po stripu Mikea Mignole) sa priličnim uspehom zaživio na filmskom platnu. Sin Princa tame osvojio je gledatelje cinizmom i slabostima, ali i istinskom ljubavlju prema devojci Liz i željom da, usprkos strahu koje kod ljudi uzrokuje njegova pojava, pomogne ljudskom rodu.
Trio "čudovišta" tajnog vladinog Biroa za paranormalna istraživanja i odbranu koji uz naslovnog junaka čine i pirokinetičarka Liz te neobični amfibičar-telepat Abe Sapien, u novom će se nastavku suočiti sa velikim izazovom. Vilenjački princ odlučio je probuditi Zlatnu vojsku i pomoću nje zavladati svetom u kojem su ljudi svojom pohlepom uzokovali nestanak šuma (kako bi izgradili parkirališta i šoping centre!) koje su po davno postignutom dogovoru pripadale vilenjacima.
Ako vas je buđenje davno zaspale vojske podsetilo na još prilično svežu "Mumiju 3: Grobnicu zmajskoga cara", ne opterećujte se time. Sličnih je motiva u filmu i previše. Neki su, slični navedenom, identični, a drugi tek neznatno izmenjeni (na primer kruna koja omogućuje kontrolu nad bezdušnim zlom podseća na sudbonsni prsten iz "Gospodara prstenova", a i obadva će simbola lepote i moći završiti na sličan način).
Raskošan vizualni jezik redatelja Guillerma del Tora gledatelji su mogli dobro upoznati u filmu "Panov labirint" tako da neke od najmaštovitijih i najraskošnijih filmskih slika (Trolska tržnica (nalih sličnim mestima iz "Ratova zvezda" i "Harija Potera") ili sudbina ubijenog "zrna graha") gledatelju neće biti osobito iznenađenje. Likovi jesu ponešto sazreli – Liz je postala i karakterno vatrena, Abe manje hladan, a Helboj itekako željan medijske slave, no opšti je dojam da je ravnoteža između dramskog i animiranog (CGI) ovaj put, nažalost, pretegnula na stranu "veštačke inteligencije", odnosno reč je o povremeno vizualno dojmljivom filmu tanke priče.
Goran Ivanišević