Pohlepa za novcem i moći, međutim, brzo je rasterala sve snove, a Čaruga se od revolucionara i romantičnog hajduka preobrazio u surovog razbojnika i ubicu... Početak filma vraća nas u ranu zoru 27. februara 1925. godine, u dvorište osječkog zatvora u kojem se naguralo preko 3000 znatiželjnika kako bi prisustvovali vešanju "slavonskog Robina Hooda" Jove Stanisavljevića Čaruge.
Suđenje Čarugi danima je bilo u središtu medijske pažnje, ulaznice za vešanje bile su rasprodane 15 dana unapred, a ni glumci osečkog teatra nisu hteli propustiti tako važan događaj: za njih je bila pripremljena počasna loža, da što pažljivije "nauče" kako se umire. Novine su zabeležile da su poslednje Čarugine reči bile: "To nije tako strašno. Idem veselo".