Josuke (K. Jakušo) je nakon zatvaranja firme u kojoj je radio kao arhitekta bez posla i novca te stalno u potrazi ne bi li se negde zaposlio, na što ga tera čangrizava supruga. Očajan, jednoga dana pokraj reke upozna starog beskućnika i filozofa Taroa (K. Kitamura), koji mu ispriča kako je u mladosti ukrao vriednu Budinu statuu i sakrio je u kući pokraj Crvenoga mosta u japanskom seocetu. Tamo je, pretpostavlja Taro, ostala do danas, pa bi je Josuke mogao uzeti umesto njega i prodati.
Josuke, koji nema šta da izgubi, iako pomalo skeptičan u istinitost starčevih reči, odluči pokušati te u mestašcu začas pronađe i Crveni most i staru kuću na mostu. U kući živi senilna starica koja ume da proriče i njena atraktivna unuka Saeko (M. Šimizu), koja ima neobičan talenat ili hendikep - ispušta galone vode u trenutku ljubavnoga čina. Josuke je očaran ne samo sa Saeko nego i galerijom neobičnih stanovnika mestašca, te tu pronađe novi život kao jednostavan ribar...
Uz Nagišu Ošimu međunarodno najpoznatiji predstavnik japanskog novog talasa začetog šezdesetih Šohei Imamura i dalje, u osmoj deceniji života, redovito snima filmove. Ne odričući se interesa za pomaknute međuljudske odnose u kojima seks (a često i nasilje) igra veliku ulogu, Imamura je, četiri godine nakon što je s ostvarenjem "Jegulja" podelio Zlatnu palmu u Kanu sa Abasom Kiarostamijem i njegovim "Ukusom trešnje", snimio izuzetno impresivno film "Mlačna voda ispod crvenog mosta". U njemu je fascinantnom lakoćom spojio realističku sa fantastičnom poetikom te (melo)dramu sa komedijom, kreiravši osebujno delo koje oduševljava i vedrim erotizmom te sugestivnom ambijentacijom.
Nositelji glavnih uloga, Kôdži Jakušo i Misa Šimizu, još jednom su, nakon "Jegulje", ostvarili izvanredne uloge; Jakušo je bio nominovan za Nagradu Japanske akademije, a dobio je Srebrnog Huga za najbolju mušku ulogu u Čikagu, dok je film bio uvršten u takmičarski program kanskog festivala. Nije ponovio uspeh "Jegulje" i "Balade o Narajami", Imamurinih filmova koji su se 1997. i 1983. okitili Zlatnom palmom, no može se reći nezasluženo, jer je "Topla voda ispod Crvenog mosta" izuzetno uspelo ostvarenje.