Američki reditelj Brajan de Palma dao je svoju definiciju filma kao iluzije, tvrdnjom da kamera laže sve vreme, 24 puta u sekundi. Tako se suprotstavio definiciji svog ranog francuskog uzora Žana Lika Godara koja glasi da je fotografija istina, a film istina u 24. sličice u sekundi. Kako god - laž ili istina, film doživaljavamo kao san, kao pokretne slike u kojima uživamo, kao iluziju.