Sa prethodna dva filma "Ulica?" (La strada, 1954.) i "Probisvet" (Il Bidone, 1955.) čini ciklus takozvanih filmova iskupljenja, u kojima neorealističke elemente (usredsređenost na "malog" čoveka, bavljenje marginalnim društvenim slojevima i podjednako običnim kao i dramatičnim vidovima njihovog života, ambijenti zapuštene provincije i predgrađa, naglasak na siromaštvu) nadograđuje psihološkim i moralističkim opservacijama. Nastavljajući poetiku neorealizma, društvena tematika je zamenjena psihološkom - veća pažnja je posvećena raspoloženjima i željama likova, njihovim intimnim potrebama i uskraćenostima (tzv. neorealizam duše ili "rekonstruisani" neorealizam).
Đulijeta Masina je u ovom filmu ostvarila jednu od svojih najboljih uloga. Tragičnost naslovne junakinje ona podcrtava suptilnom komikom, prožetom sentimentalnošću, zbog čega je poređena sa Čarli Čaplinom, kao i zbog svoje krhke pojave, intuitivne glume i žive mimike.