Snimanje je fokusirano na njenu potragu za ćerkom, koja živi u Berlinu, i na činjenicu da sa majkom ne kontaktira desetak godina...
Žilnik sklapa ovaj esej slobodno mešajući doku-dramu i diskusione intervjue između različitih likova, dajući sliku Pirikinog života, istovremeno beležeći fragmente post-socijalističkog nasleđa koje i dalje utiče na živote mladih i starijih generacija u potrazi za opstankom.
U sufinansiranju proizvodnje filma učestvovali su: Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije i Pokrajinski sekretarijat za kulturu i javno informisanje APV.