Predstava "Julije Cezar" se završila i glumci su nagrađeni gromoglasnim aplauzom. Svetla se gase, glumci odlaze sa scene i vraćaju se u svoje ćelije. Svi su oni zatvorenici u jednom rimskom zatvoru. Jedan od njih kaže: "Otkad sam otkrio umetnost, ova ćelija je postala pravi zatvor".
Cezar, Brut i ostali ostaju iza zatvorenih vrata. Svi oni ponosni su i na čudan način dirnuti, kao da je predstava otkrila dubine njihove lične prošlosti.
Film pokazuje kako univerzalnu poruku Šekspirovog dela razumeju i ljudi u ekstremnim životnim uslovima.