Prvi hrvatski film Vladimira Pogačića čini se kao ilustracija Sartreovih egzistencijalističkih teza. Naišao je na mlak odjek kritike i publike, ali iz današnje je perspektive zanimljiv, jer se prvi usudio direktno pozabaviti emocionalnim i seksualnim frustracijama socijalističkih građana. Prvu glavnu ulogu zabeležila je Ljubica Jović, buduća zvezda izuzetno popularnih televizijskih serija ranih sedamdesetih (Fiškal, U registraturi).