Pokušavajući da obezbedi kakvu-takvu egzistenciju, mladi se Malkolm odao drogi i kriminalu što će ga odvesti u zatvor. Tamo će doživeti preobraćenje inspirišući se tekstovima Ilajdže Muhameda (A. Friman Ml.), prvaka organizacije Nacija islama. Nakon izlaska iz zatvora Malkolm će u Čikagu upoznati svog idola, promeniti ime u Malkolm Iks i posvetiti se borbi protiv diskriminacije svojih sunarodnjaka verujući da je to moguće isključivo uz pomoć islama...
"Malkolm Iks" najambiciozniji je film u karijeri afroameričkog filmaša Spajka Lija. Proslavljen filmom "Učini pravu stvar" (1989) za čiji je scenarij nominovan za Oskara, Li se 1992. predstavio ekranizacijom života i karijere jednog od najkontroverznijih afroameričkih aktivista u 20. veku. To je Malcolm Iks (1925.-1965.), rođen kao Malkolm Litl, koji se tokom 1950-ih i 1960-ih nametnuo kao vodeći borac za prava afroameričkog stanovništva emancipacijom kroz islam. O njemu je 1972. snimljen dokumentarni film Malkolm Iks reditelja Arnolda Perla čiji je scenario poslužio Spajku Liju u radu na sopstvenom projektu. Pritom je Liju kao predložak poslužila i knjiga Autobiografija Malkolma Iksa Aleksa Hejlija, dok se reditelj odlučio za kombinaciju biografske i političke drame nastojeći što plastičnije da prikažeključne metamorfoze u životu svog centralnog lika.
Za glavnu ulogu je izabrao svog višegodišnjeg saradnika i dvostrukog oskarovca D. Vošingtona (Rat za slavu, Dan obuke) koji je upravo u ovom filmu ostvario jednu od svojih najboljih uloga u karijeri. Lijev film pleni minucioznom karakterizacijom i slojevitim odnosima među likovima nastojeći upravo kroz njih objasniti ključne motive u životnom putu i pozivu naslovnog lika. Uz odličnog D. Vošingtona u filmu glume i A. Baset (Tina - Šta ljubav ima sa tim?, Roza Parks) zatim A. Hol (Ali, Apokalipsa danas), A. Frimen Ml. (serije One Life to Live i Roots: The Next Generation), D. Lindo (Kućna pravila, Ucena), a u filmu nastupa i S. Li. Film je sniman na lokacijama u SAD-u, Južnoafričkoj Republici, Egiptu i Saudijskoj Arabiji, odnosno u Meki što je i kuriozitet projekta.
Efektna fotografija koja spaja crno-bele kadrove i kadrove u boji delo je Ernesta Dikersona (Blind Faith, Juice), dok je za kostimografiju nominovana za Oskara Rut Karter (Amistad, Shaft). Za Oscara je nominovan i D. Vošington za najbolju glavnu mušku ulogu, a film je 1992. uvršten u službenu konkurenciju Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu na kojem je Denzel Vošington proglašen najboljim glumcem.