Njujork, grad sa najduljom podzemnom železnicom na svetu. Jednoga dana, četvorica maskiranih i naoružanih ljudi otmu voz Pelham 1,2,3. i uzimaju putnike za taoce. Za to vreme poručnik policije metroa Zahari Garber (W. Matthau) pokazuje japanskoj delegaciji saobraćajni centar iz kojeg se nadzire železnica. Banditi se ubrzo javljaju Garberu i postavljaju svoje zahteve: ukoliko u roku od sat vremena gradonačelnik ne isplati milion dolara, svake će minute ubiti jednog taoca. Da misle ozbiljno, pokazuju okrutnom likvidacijom kontrolora koji se pokušao približiti njihovom vozu. Odlučni Zahary nastoji pregovorima kupiti vreme no nije jednostavno brzo prikupiti toliki novac, a šef otmičara (R. Shaw) ne želi mu pokloniti niti minutu...
Osim vrsne režije, iznimnoj napetosti kumuje i činjenica da se trajanje priče uglavnom podudara sa trajanjem filma, kao i tmurno ozračje njujorškog metroa u kojem je film i snimljen. Sargentov film više je puta citiran u raznim kasnijim ostvarenjima, a 1998. snimljen je i njegov manje značajan remake. Među onima kojima je "Otmica u metrou" omiljeni film jest i glasoviti Quentin Tarantino, koji se u svome redateljskom prvencu "Reserovir Dogs" okoristio forom iz "Otmice" da se razbojnici međusobno oslovljavaju imenima raličitih boja ("Mr.Green", "Mr.Blue"...)