Mič Brener (R. Tejlor) je advokat koji slučajno upozna glasovitu članicu sanfranciskanskog visokog društva Melani Danijels (T. Hedren). Vođena jednim od svojih hirova, bogata lepotica sledi privlačnog mladića snažnog karaktera u Bodega Bej u kojem on provodi vikende sa svojom posesivnom majkom (J. Tendi) i mlađom sestrom Keti (V. Kartvrajt). Njezin dolazak u mirno ribarsko mestašce podudara se sa početkom niza tajanstvenih pojedinačnih napada ptica na ljude koji prerastaju u neobjašnjivu tragičnu katastrofu s brojnim žrtvama...
"Ptice", remek-delo filmskog velikana Alfreda Hičkoka (1899-1980), predstavlja preloman trenutak njegovog stvaralaštva u kojem svoje znamenito građenje napetosti obogaćuje elementima strave te napušta područje čvrstog realiteta, ali i jednu od prekretnica u celokupnoj američkoj kinematografiji čiji razmeri se u celosti pokazuju tek danas. Dakle, reč je o filmu koji je prethodnik jednog značajnog žanra, filma katastrofe, koji počinje cvetati u sedamdesetima, a vitalan je i u novom veku. U njemu je, da bi sve bilo u skladu sa specifičnim hičkokovskim crnim humorom, ovaj sin sitnog britanskog peradara, između ostalog, najavio i pošast ptičje gripe.
Uz već navedeno suvereno žanrovsko poigravanje, kritičari su u "Pticama", primetili i zvučnu kulisu koja se ne sastoji od muzike, nego isključivo od montaže prirodnih zvukova (Bernard Hermann), vizuelnu privlačnost naglašenu potenciranim tehnikolorom i sjajnu glumačku igru (posebno ženskog dela u kojem se uz dobitnicu Zlatnog globusa T. Hedren i kasniju oskarovku J. Tendi u glavnim ulogama, ističe i A. Hejvort u ulozi nesretno zaljubljene učiteljice), dok su gledaoci bili osvojeni razmerom bizarnog apokaliptičnog ozračenja i okvira lakomislene ljubavne igre u idiličnom krajoliku. Svoj uobičajeni potpis, Hičkok stavlja već u prvom kadru u kojem se pojavljuje na izlasku iz dućana s kućnim ljubimcima vodeći dva psa na uzici.