Hannibal Hopkins i Sir Anthony, dokumentarni film

Na 64. dodjeli nagrada Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti Anthony Hopkins osvojio je Oscara za ulogu Hannibala Lectera u filmu "Kad jaganjci utihnu". Najbolje plaćeni britanski glumac još je četiri puta bio nominiran za Oscara za uloge u filmovima "Na kraju dana" (1993.), "Nixon" (1995.), "Amistad" (1997.) i "Dvojica papa" (2019.). Velški glumac, redatelj i filmski producent dobitnik je i najvećeg priznanja britanske filmske industrije. Godine 2008. Britanska akademija filmske i televizijske umjetnosti dodijelila mu je nagradu BAFTA za životno djelo. Usto je dobitnik i tri nagrade BAFTA, dva Emmyja i nagrade Cecil B. DeMille. Ništa nije upućivalo na to da sina pekara iz predgrađa Port Talbota u Walesu čeka sjajna karijera. U intervjuu iz 2002. Hopkins se prisjeća: "Bio sam loš đak pa su me drugi učenici ismijavali. Patio sam od kompleksa manje vrijednosti. Odrastao sam u uvjerenju da sam glup." No umjesto da se primi učenja, posvetio se slikanju, crtanju i sviranju klavira. Nakon završetka Kraljevske akademije dramske umjetnosti u Londonu zamijetio ga je Laurence Olivier pa se 1965. godine pridružio Kraljevskom nacionalnom kazalištu. Bio je Olivierova zamjena, a prigoda da zablista pružila mu se kad je Olivier dobio upalu slijepog crijeva tijekom postavljanja "Mrtvačkog plesa" Augusta Strindberga 1967. godine. U svojim memoarima "Confessions of an Actor" Olivier se prisjeća: "Nadarenom mladom glumcu po imenu Anthony Hopkins, novom u glumačkoj postavi, sjekira je pala u med kad me zamijenio u ulozi Edgara." No Hopkins nije namjeravao cijeli život provesti na pozornici. Žudio je za velikim platnom, a prilika mu se ukazala kad je dobio ulogu Rikarda Lavljeg Srca u filmu "Zima jednog lava" 1968. godine. Nakon niza uspješnih uloga u kazalištu i na filmu preselio se u Hollywood 1974., no nikad nije zaboravio vrijednosti koje su mu usadili roditelji, pripadnici radničke klase. Jednom je rekao: "Kad god si umislim da sam nešto posebno, sjetim se svog oca i njegovih grubih, žuljevitih ruku." Godinama se borio s alkoholizmom. Prestao je piti potkraj 1975. godine i postao jedna od najunosnijih holivudskih zvijezda. Zaredale su se njegove najveće uloge. Poznato je da je odličan oponašatelj i da se studiozno priprema za svaku ulogu. Vezano uz ulogu serijskog ubojice i kanibala Hannibala Lectera, Hopkins je priznao: "Leže mi uloge čudovišta. Znam kako razmišljaju. Suosjećam s njima. Mogu razumjeti što ih tjera da čine takva zvjerstva." U ovom portretu Anthonyja Hopkinsa Clara i Julia Kuperberg snimale su na lokacijama u Hollywoodu, Malibuu i Port Talbotu, rabile arhivske snimke, ali i snimke sa snimanja, intervjue s Hopkinsom i isječke iz njegovih najpoznatijih filmova o kojima govori njihov dokumentarac, kao što su "Zima jednog lava" (1968.), "Magija smrti" (1978.), "Čovjek slon" (1980.), "Bunker" (1981.; TV film u kojem Hopkins glumi Hitlera), "Bounty" (1984.), "Sati očaja" (1990.), "Kad jaganjci utihnu" (1991.), "Chaplin", "Drakula" i "Howards End" (svi 1992.), "Na kraju dana" (1993.), "Legenda o jeseni" (1994.), "Nixon" (1995.), "Život s Picassom" (1996.), "Amistad" (1997.), "Upoznajte Joea Blacka" (1998.), "Zorro: Maskirani osvetnik" (1998.), "Titus" (1999.), "Upoznat ćeš visokog, tamnog stranca" (2010.), "Thor" (2011.), "Hitchcock" (2012.), "Westworld" (HBO-ova serija 2016-18.) i "Dvojica papa" (2019.).