Na rubu znanosti: Povijest pamćenja

Jedna od najkarakterisitičnijih ljudskih osobina je pamćenje. Kako individualno, tako i kolektivno. Danas više ne trebamo toliko pamtiti jer imamo mnogobrojna pomagala za pamćenje - od knjiga do računala. No, nekada davno znanje je trebalo napraviti pamtljivim. Kulture koje nisu imale pismo morale su se oslanjati isključivo na pamćenje. Od te je vještine često ovisio i njihov opstanak pa su joj posvećivali puno pažnje. Stoga, u svrhu pamćenja, nisu birali sredstva već su koristili sve što im je bilo pri ruci - pjesme, priče, mitove i plesove. Ali i toteme, drvene pločice, zvijezde ili pak čitave krajolike. Navajo indijanci su znali nabrojati i opisati čak sedamsto vrsta kukaca, sve napamet. Pamćenje ima svoju povijest. U početku je bilo na korist ljudima, pa je postalo moralna i religijska obaveza, pa je utonulo u hermetizam i okultizam, a onda je, s pojavom pisma, postalo relikt prošlosti...