Garaža: Cinkuši (2012.)

U tradiciji kajkavskog kraja "cinkuš" označava zvono koje prati ljude od njihovog rođenja pa sve do smrti. Ono budi, oglašava, upozorava, zvoni na uzbunu, svadbeno je i golgotsko zvonce. Zahvaljujući energičnosti, iskrenosti i neposrednosti koje su prisutne od osnutka družine, sredinom devedesetih, Cinkuši traju neovisno o trendovima. Kao temelj svoje glazbe Cinkuši koriste bogatu hrvatsku narodnu baštinu i izvrstan su primjer "prevođenja" tradicionalnih pjesama u eksplozivne dijelove punka, freak-folka, briljantnih balada ili suptilnih kombinacija valcera i kabareta s primjesama neofolk undergrounda. Od početka multimedijalni, objavili su 4 samostalna albuma: Zeleni kader (1999.), Domesticus vulgaris (2005.), Špiritus Sanctus (2009.) koji osvaja Porina za najbolji album etnoglazbe, a Krava na orehu (2017.) osvaja Porina za najbolji album folklorne i etnoglazbe. Tijekom 2011. objavljuju svoj prvi album i DVD uživo. Cinkuši su uvršteni na mnogobrojne prestižne strane i domaće kompilacije. Autori su glazbe za kazališne predstave, potpisuju glazbu za animirane filmove, a na 13. Danima hrvatskog filma dodijeljena im je nagrada za najbolju autorsku glazbu. U Garažu su došli u sastavu: Tihomir Kruhonja (kontrabas), Mirko Radušić (ak. gitara), Marko First (violina), Natalia B. Radušić (mandolina), Nebojša Stijačić (el. gitara), Nikola Santro (trombon), Krešo Oremuš (usna harmonika) i Marko Meštrović (bubanj, djembe). Izveli su pjesme: Da bi imel perje, Die Kuh im Nussbaum, Mizerere tebi, Jeruzalem, Deca moja deca i Kak je teško našu ljubav tajiti.