Za moje kćeri

Alper opet ima izlive ljubomore, kada vidi da je Jagiz kasno navečer dovezao Kumru kući, ne znajući da ju je oslobodio krivice i spasio krivičnog gonjenja. Problemi sestara se gomilaju, jer same ne mogu da se nose sa situacijom u kojoj su se našle. Suna posebno pati, jer je proganja činjenica da je u afektu ubila majku i tako prouzrokovala sve njihove probleme. Kumru pokušava još jednom ubijediti oca da prihvati pomoć advokata i saznaje da je pretučen u zatvoru. Zubejir prijeti Sumru, govoreći joj da ne smije nikome reći da je on čovjek sa kojim je njena majka varala oca. U protivnom će on svima reći da je ona pravi ubica. Dok sestre sahranjuju majku, Suna im piše oproštajno pismo u kojem im sve priznaje, jer više ne može podnositi bol.