Samo ljudi

Drama, 1957. Redatelj: Branko Bauer Glavne uloge: Tamara Miletić, Milorad Margetić, Nikša Štefanini, Olivera Marković Predrag Bojanić, inženjer na gradnji hidrocentrale, ratni invalid bez noge, upozna u sanatoriju za očne bolesti Ljubicu Romić, djevojku koja je u ratu izgubila vid. Primarijus Vrančić predlaže Bubi da se prije operacije koja bi joj mogla vratiti vid odmori u obližnjem pansionu u kojem stanuju Bojkan i njegov prijatelj dr. Žarko Mitrović, Vrančićev pomoćnik. Pritom nalaže Mitroviću da Bubi ne otkriju da je Bojkan hrom, kako ne bi pomislila da je u domu za invalide: njezina psihička spremnost najvažnija je za uspjeh operacije. Domaćica pansiona, teta Ema, isprva teško prihvaća Bubu, jer je ljubomorna na gošće u pansionu, ali se postupno s njom zbližava. Buba i Bojkan provode sve više vremena zajedno, zabavljaju se skijanjem (usprkos hromosti on je izvrstan skijaš), a naposljetku i zaljubljuju.